U utorak 23. decembra, sa početkom u 19 sati, u Oficirskom domu je otvaranje izložbe „Niški crtež – Refleksije“.
Galerija savremene likovne umetnosti Niš verno neguje svoju tradiciju godišnjeg organizovanja specijalizovane izložbe pod nazivom „Niški crtež“. Duže od trideset godina izložba je u fokusu predanosti priređivača, vernosti izlagača i podrške posmatrača.
Za ovogodišnju izložbu „Niškog crteža“ tročlana selekciona komisija je od 102 prispela rada izabrala dela 64 umetnika iz mnogih gradova Srbije, koji su na različite načine odnosno transparentno, metaforično ili simbolično odgovorili zadatoj temi – REFLEKSIJE.
Jedan broj umetnika (Jelena Šalinić Terzić, Branko Nikolov, Jelena Kitić, Đuro Radonjić, Katarina Đorđević, Nataša Stanojević, Bojan Živić, Boris Kandolf, Anita Jovanović Radosavljević, Milica Anđelković) svojim likovnim opservacijama se paradigmatično oslanja na prirodno-fizički domen pojma refleksije. Njihova dela bilo da beleže trenutak koji stoji između pokreta i mirovanja, ili se oslanjaju na optičke iluzije talasanja i odsjaja, odišu meditativnom atmosferom, osećanjem smiraja i tišine a produkt su sadejstva promišljenosti i introvertnosti neposredne umetničke reakcije. Većina autora (među kojima su Sanja Solunac, Bratislav Bašić, Nikola Marković, Bojan Otašević, Anđela Mujčić, Zoran Krulj, Marko Stajić, Natalija Banjac, Stevan Kitić, Mia Arsenijević…) opredelila se za misaono-filozofsku konotaciju termina refleksije koncentrišući se na odraz komplikovanih i konfuznih prilika postojeće realosti na egzistencijalna stanja savremenog čoveka, pri čemu su uglovi njihovih posmatranja međuzavisnosti mirko i markokosmosa potpuno polifono intonirani sa izvorištima u domenima ekonomije, psihologije, ideologije, etike…
Primenom različitih motiva, tekstualnih poruka, simbola, citata, umetnici likovno definišu pojam refleksije u kontekstu društvenih prilika preko nekih od aktuelnih pitanja našeg doba kao što su: položaj žena, otrošačko društvo, malograđanski mentalitet, zabrinjavajuća otuđenost, medikamentna zavisnost, fragmentacija ličnosti, kriza identiteta… Izložba podrazumeva širok generacijski raspon zastupljenih umetnika tako da pruža mogućnost dijaloga i komparacije između radova afirmisanih umetnika dobro poznatih široj i stručnoj javnosti i dela sasvim mladih autora tek okončanog umetničkog obrazovanja. Takođe izložba svedoči o azličitom poimanju crteža. Pojedini umetnici mu pristupaju na tradicionalan način i uobičajnim sredstvima (olovka, ugljen, tuš i pero, pastel, akvarel) grade svoje linearne ili bojene strukture lirski, ekspresionistični ili geometrijski odnegovane, dok drugi, svoj odnos prema crtežu definišu kroz prošireno polje njegovog delovanja u drugim medijima (slika, digitalni print, fotografija, video), svesni da je crtež izvorni početak iako možda blago primetan u finalnom produktu.
