Novu godinu po julijanskom kalendaru dočekuju večeras građani Srbije, slavi se i u zemljama sa ex yu prostora, ali i u Rusiji, Jermeniji,Gruziji. U Srbiji se ustalio naziv srpska Nova godina, ali ono što se zapravo slavi je praznik Hristovog obrezanja i Sveti Vasilije, zaštitnik vere. Narodni običaji su lepi, folklor je dragocen, ali seča šuma, bacanje petardi nije način na koji bi trebalo išta da slavimo, kaže sveštenik Dalibor Midić.
Pravoslavna, odnosno srpska Nova godina predstavlja doček Nove godine po julijanskom (starom) kalendaru i obeležava se u noći između 13. i 14. januara. U narodu je poznata i kao Stara Nova godina i, iako nije zvanični državni praznik, zauzima važno mesto u tradiciji i običajima u Srbiji.
Slavi se i danas najčešće u krugu porodice i skromnije.
Srpska nova godina zapravo nema nikakve veze sa crkvenim poretkom, kaže sveštenik Dalibor Midić.
“ Ono što mi praznujemo jeste zapravo praznik Hristovog obrezanja. Znamo da je Hristos ispunio sve starozavetne norme: osmog dana po rođenju bio je, po običajima jevrejskog naroda, obrezan. Tog dana praznujemo i jednog velikog oca i učitelja crkve, zaštitnika vere – Svetog Vasilija Velikog, koji uživa ogromno poštovanje u celom pravoslavnom svetu i u našem narodu”,kaže sveštenik niške eparhije Dalibor Midić.
Način na koji mi doživljavamo praznik danas, često je pogrešan.
“ Lepo je radovati se prazniku, lepo je sa radošću ga dočekati, ali seča šuma, bacanje bombi i petardi, sve to nema nikakve veze sa Hristovim rođenjem i nije način na koji bi trebalo išta da slavimo”,kaže sveštenik Dalibor Midić.
Januar je bogat crkvenim praznicima koji se nastavljaju do kraja meseca.
Mali Božić, odnosno dan svetog Vasilija Velikog, prate mnogi običaji, a naši preci su ga obeležavali poput Božića. Obavezno se pravi Vasilica, neobična poslastica nazvana po svetom Vasiliju.
