Uoči Bogojavljanja, veruje se da se na trenutak otvara nebo, da se ukrštaju zimski i letnji vetrovi i da sva voda postaje sveta. Smatra se da onaj ko se u tom trenutku zatekne na otvorenom i to vidi, može od Boga da zatraži ispunjenje jedne želje.
Bogojavljanje se obeležava 19. januara i spada u nepokretne hrišćanske praznike.
Prema verovanju, kada je Isus navršio 30 godina, došao je na reku Jordan da ga krsti sveti Jovan Preteča. Tom prilikom Bog se javio u tri lika, a ovaj događaj označava objavljivanje Bogočoveka i početak Hristove mesijanske misije. Na Bogojavljanje se vernici pozdravljaju rečima „Hristos se javi“, na šta se odgovara: „Vaistinu se javi“.
Na ovaj praznik u svim hramovima i crkvama osvećuje se bogojavljenska vodica. Veruje se da ona ima lekovitu i isceliteljsku moć, zbog čega se čuva u domu, najčešće pored ikone. Tom vodom se, prema običaju, može poprskati i kuća, ali isključivo na Bogojavljanje.
Narodna verovanja vezana su i za vremenske prilike. Smatra se da severni vetar najavljuje zdravu godinu, dok južni vetar nagoveštava godinu punu bolesti. Ako je vreme oblačno ili pada sneg, očekuje se rodna godina, dok vedro vreme, prema verovanju, predskazuje lepo i sušno leto.
U pojedinim krajevima Srbije zadržao se običaj da se na dan Bogojavljanja peru stvari i temeljno čisti kuća, jer se smatra da su tada prošli „nekršteni“, odnosno nečisti dani koji traju od Božića.
Na Bogojavljanje je običaj plivanje za Časni krst. Krst se baca u reku, a mladići se takmiče ko će prvi doplivati do njega i izvaditi ga iz vode, verujući da će ga pratiti sreća i blagostanje tokom cele godine.
Bogojavljanje je bogato i verovanjima vezanim za mlade devojke. Prema verovanju, u noći između 18. i 19. januara, one su mogle da ugledaju lik budućeg muža.
