Na južnim padinama iznad Nišave, u selu Ostrovica, još opstaje plovdina – stara sorta grožđa koja je gotovo nestala iz naših vinograda. Iako su iseljavanje mladih i fitoplazma desetkovali zasade, porodica Jovanović istrajava u čuvanju ove dragocene tradicije. Priču o berbi zabeležio je Dragan Žika Stojanović.
Danas su svi tu, moj sin, supruga, tašta i tašta mog brata, kaže Vojkan Jovanović.
Njihov vinograd je jedan od retkih pod plovdinom.
„Znam da kod mene u selu ima nekoliko vinograda koji imaju plovdunu, a svi se interesuju za tu vrstu grožđa. Mi nemamo za prodaju, samo za sebe i za prijatelje koji dođu na berbu“, dodaje Vojkan.
Dok mnogi prelaze na popularnije sorte, oni veruju da je plovdina deo njihovog porodičnog nasleđa.
Nekada je bilo više vinograda i mnogo više plovdine.
„Drugačije je bilo. Radilo se, sadili smo, sad mladi nisu tu. Plovdina je prva klasa bila, samo smo plovdinu sadili, drugo ne“, kaže Ružica Jovanović.
Jovanovići kažu da je plovdina najbolje stono grožđe, da ima posebnu slast – ne samo zbog sunca i zemlje, već zbog ljubavi koju u nju ulažu. Možemo li da sačuvamo plovdinu kao sortu?
„Mislim da može, ali je sve teže i teže. Bilo je priča da će fitoplazma za desetak godina da prođe. Čini mi se da je slabije ima, ali ima je i dalje, videćemo“, kaže Vojkan Jovanović.
Plovdina, poznata i kao slankamenka, stara je balkanska sorta grožđa koja se nekada masovno uzgajana u Srbiji i okolnim zemljama. Danas je retkost i dragocen deo vinogradarske tradicije.
*** Ovaj projekat sufinansiran je sredstvima Grada Niša. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.
